Hamid Dizdar rođen je u Stocu 22. februara 1907. godine, bio je stariji brat poznatog bosanskohercegovačkog književnika Mehmedalije Maka Dizdara.

Bio je službenik u Stolcu, potom urednik sarajevskih listova "Slobodna riječ", "Jugoslavenska pošta", "Pravda", "Gajret", a nakon Drugog svjetskog rata direktor je Arhiva grada Sarajeva. Uređivao je časopise "Odjek", "Vidik" i "Život". Poeziju je počeo pisati kao socijalni pisac, a javio se u "Knjizi drugova" 1929. godine.

Prvu pjesmu objavio je u "Zagrebačkom ilustrovanom listu" 1925. Kao zasebna djela objavio je "Narodne pripovijetke iz BiH", "Ljubavne narodne pjesme iz BiH", "Šaljive narodne pjesme", "Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u BiH", "Bilješke o razvitku štampe u BiH", "Obasjane staze", "Proljeće u Hercegovini", itd. Za svoj književni rad dobio je više priznanja.

Umro je u Sarajevu 17. jula 1967. godine.

Djela:
"Arabeske", "Kasaba šapče", "Zapisi u kamenu", "Obasjane staze", "Niko se ne vraća", "Proljeće u Hercegovini"

Izvor historija.ba